U vremenu kada se medicina suočava s rastućim brojem kroničnih bolesti, kompleksnim terapijskim režimima i starenjem populacije, nutritivna potpora — osobito putem enteralne prehrane — predstavlja važan, ali često zanemaren element u sveobuhvatnoj skrbi za bolesnike s kroničnim ranama. Pravilno indicirana i pravovremeno provedena, nutritivna potpora temeljena na kliničkim dokazima može značajno doprinijeti bržem cijeljenju rana, smanjenju komplikacija te poboljšanju kvalitete života.
Zašto je prehrana važna kod kroničnih rana?
Proces cijeljenja rana iziskuje znatne količine energije i nutrijenata. Nedostatna prehrana, česta u starijih i kronično bolesnih osoba, negativno utječe na imunološki sustav, regeneraciju tkiva i otpornost na infekcije. Gubitak mišićne mase (sarkopenija), hipoproteinemija, manjak mikronutrijenata i dehidracija faktori su koji direktno usporavaju zarastanje.
Bolesnici s kroničnim ranama često imaju povećane potrebe za energijom, proteinima, vitaminima (posebno C, A, D), cinkom, željezom i esencijalnim masnim kiselinama.
Procjena nutritivnog statusa – prvi korak
Procjena nutritivnog statusa trebala bi biti sastavni dio inicijalne obrade bolesnika s kroničnom ranom. Ključne metode uključuju:
- antropometrijske mjere (BMI, gubitak težine)
- laboratorijski parametri (albumin, prealbumin, CRP)
- upitnici (npr. MUST – Malnutrition Universal Screening Tool)
- klinička procjena (prisutnost edema, atrofije mišića, oralni unos)
Procjena treba biti redovito ponavljana, osobito u bolesnika s dugotrajnim ili kompliciranim ranama.
U svakodnevnoj kliničkoj praksi, osobito u ambulantnim uvjetima ili tijekom hospitalizacije, od velike koristi su jednostavni i validirani alati za probir:
SARC-F upitnik koristi se za brzu procjenu rizika od sarkopenije (gubitka mišićne mase i snage). Obuhvaća pet jednostavnih pitanja o fizičkoj funkciji bolesnika: sila, pomoć pri hodanju, ustajanje sa stolca, penjanje uz stepenice i padovi. S obzirom na to da sarkopenija može značajno usporiti cijeljenje rana, SARC-F je vrijedan alat koji se može primjenjivati u ambulanti i tijekom hospitalizacije, bez dodatne opreme.
NRS-2002 (Nutritional Risk Screening) je standardizirani alat za probir nutritivnog rizika kod hospitaliziranih bolesnika. Uključuje procjenu nutritivnog statusa (unos hrane, gubitak težine) i ozbiljnost osnovne bolesti. NRS-2002 je jednostavan, pouzdan i brzo izvediv alat koji omogućuje rano prepoznavanje nutritivnog rizika te promptno uključivanje u nutritivni protokol.
Ovi alati nisu zamjena za potpunu nutritivnu procjenu, ali su vrlo korisni u inicijalnom probiru i omogućuju da brzo reagiramo u svakodnevnoj praksi, bilo u bolničkom okruženju, bilo tijekom ambulantnog praćenja pacijenata s kroničnim ranama. Redovito korištenje takvih alata smanjuje vjerojatnost da će nutritivna komponenta skrbi biti zanemarena.
Nutritivne potrebe bolesnika s kroničnom ranom
Preporučeni dnevni unos za pacijente s kroničnim ranama često premašuje standardne preporuke za zdrave osobe:
| Nutrijent | Preporučeni unos |
| Energija | 30-35 kcal/kg/dan |
| Proteini | 1.2-2.0 g/kg/dan |
| Vitamin C | 500-1000 mg/dan |
| Cink | 15-30 mg/dan (ograničeno) |
| Vitamin A | 10 000-25 000 IU/dan* |
| Tekućina | 30 ml/kg/dan |
Visoke doze vitamina A primjenjuju se privremeno i uz oprez – osobito kod bolesnika s kroničnim bolestima jetre.
Enteralna prehrana – kada i kako?
Enteralna prehrana ( moguće i putem sonde ili PEG-a) preporučuje se kada oralni unos nije dovoljan ili moguć, ali probavni sustav funkcionira. Indikacije uključuju:
- disfagiju
- anoreksiju kod onkoloških pacijenata
- neurološke bolesti
- teško kataboličko stanje
- dekubituse III/IV stupnja
Prednosti enteralne prehrane:
- održava funkciju crijevne barijere
- smanjuje rizik od infekcija
- bolje apsorpcije mikronutrijenata
- ekonomičnija od parenteralne prehrane
Pripravci se mogu prilagoditi specifičnim potrebama (hiperproteinski, s dodatkom omega-3 masnih kiselina, antioksidansa itd.).
Interdisciplinarni pristup prehrani
Interdisciplinarni pristup nutritivnoj potpori podrazumijeva suradnju više stručnjaka iz različitih područja koji zajednički procjenjuju, planiraju i provode prehrambenu skrb za bolesnika s kroničnom ranom. Takav pristup osigurava da se nutritivne potrebe bolesnika adekvatno zadovolje, u skladu s njegovim općim zdravstvenim stanjem, bolešću, funkcionalnim sposobnostima i terapijskim ciljevima.
Liječnik ima ključnu ulogu u postavljanju indikacije za nutritivnu potporu. On procjenjuje opće stanje bolesnika, komorbiditete, funkciju gastrointestinalnog trakta i određuje potrebu za oralnom, enteralnom ili parenteralnom prehranom. Liječnik također nadzire učinke prehrane na tijek bolesti i zacjeljivanje rane te prema potrebi modificira terapiju u skladu s kliničkim odgovorom. Uloga liječnika uključuje i naručivanje laboratorijskih pretraga te odlučivanje o uvođenju specijaliziranih nutritivnih pripravaka.
Nutricionist ili dijetetičar provodi detaljnu nutritivnu procjenu bolesnika. Analizira prehrambene navike, energetske i proteinske potrebe, mogućnosti unosa hrane te eventualne poteškoće u prehrani. Na temelju toga izrađuje individualizirani plan prehrane koji je prilagođen vrsti rane, stadiju cijeljenja, metaboličkom stanju i specifičnim potrebama (npr. kod dijabetesa, bubrežne insuficijencije, onkoloških bolesti). Također prati učinkovitost plana prehrane i u suradnji s liječnikom prilagođava smjernice kada je to potrebno.
Medicinska sestra ima važnu ulogu u svakodnevnom praćenju nutritivnog statusa i provođenju prehrambene skrbi. Ona bilježi količinu i vrstu unosa hrane i tekućine, primjećuje promjene u apetitu, praćenju tjelesne mase, pojavi probavnih smetnji te educira bolesnika i njegove članove obitelji o važnosti pravilne prehrane. Kod bolesnika na enteralnoj prehrani sestra je odgovorna za pravilnu primjenu prehrane putem sonde, brigu o higijeni sustava za prehranu i prevenciju komplikacija.
Ljekarnik može značajno doprinijeti sigurnosti i učinkovitosti nutritivne potpore, osobito kod složenih bolesnika koji uzimaju više lijekova. On upozorava na moguće interakcije između lijekova i nutritivnih pripravaka, savjetuje o pravilnom vremenu uzimanja, sudjeluje u odabiru dodataka prehrani i mikronutrijenata te osigurava da se sve komponente prehrambene terapije pravilno skladište i primjenjuju.
Uloga svakog člana tima je nezamjenjiva, a komunikacija među njima je ključna za uspjeh terapije. Redoviti sastanci tima, zajedničko donošenje odluka i dokumentiranje napretka bolesnika omogućuju pravovremeno prepoznavanje problema i njihovo rješavanje. Time se optimizira nutritivna skrb, skraćuje vrijeme cijeljenja rana i poboljšava ukupna kvaliteta života bolesnika.
Zaključak
Nutritivna potpora predstavlja ključnu sastavnicu u liječenju kroničnih rana i ne smije biti promatrana kao dodatak terapiji, već kao njezin ravnopravan i sastavni dio. Proces cijeljenja rane je energetski zahtjevan i metabolički složen, a svaki deficit u prehrani može rezultirati usporenim zarastanjem, povećanim rizikom od infekcija i produljenim boravkom u zdravstvenoj ustanovi.
Pravovremeno prepoznavanje nutritivnog rizika, uvođenje ciljane prehrane te redovita evaluacija učinka prehrambene intervencije temelj su kvalitetne i učinkovite skrbi za bolesnika s kroničnom ranom. U tom procesu interdisciplinarni tim ima presudnu ulogu. Svaki član tima doprinosi svojoj stručnošću: liječnik medicinskom prosudbom, dijetetičar planiranjem i individualizacijom prehrane, medicinska sestra svakodnevnim nadzorom i edukacijom, a ljekarnik sigurnošću i racionalnošću primjene dodataka i pripravaka.
Holistički pristup liječenju rane uključuje gledanje izvan same rane – prema cijelom bolesniku. Prehrana je jedan od rijetkih terapijskih elemenata koji utječe na sve faze cijeljenja, ali i na opće funkcioniranje organizma, raspoloženje, pokretljivost i otpornost. U suvremenoj medicini koja teži personaliziranoj i integriranoj skrbi, nutritivna potpora zaslužuje posebno mjesto, jer je često upravo ona ono što čini razliku između kronične rane koja zacjeljuje i one koja ostaje trajni problem.
Zato je odgovornost zdravstvenih djelatnika da prehranu bolesnika s kroničnim ranama ne ostave po strani, već da je učine strateškim alatom u terapijskom pristupu koji donosi mjerljive, stvarne i trajne koristi.
Korištena literatura:
- Mueller C, et al. The role of nutrition in wound healing. Nutrition in Clinical Practice.
- Arends J, et al. ESPEN guidelines on nutrition in cancer patients. Clinical Nutrition.
- Stratton RJ, Green CJ, Elia M. Disease-related malnutrition: an evidence-based approach to treatment. CABI Publishing; 2003.
- Huljev D, El Aklouk M. Kronične rane. Zagreb: Hrvatska udruga za rane; 2013.
- Jurić O, Kevrić J. Kronične rane. Zagreb: Naklada Slap; 2013.
- Hančević J, Banić M, Lipozenčić J, Marinović Kulišić S, Petričušić L, Tunuković S. Kronična rana – dekubitus i ulcus cruris. Jastrebarsko: Naklada Slap; 2010.
- Cereda E, et al. Nutrition in wound care management: a comprehensive overview. Clinical Nutrition. 2020;39(1):10–16.
- Langer G, Fink A, Haastert B, et al. Nutritional interventions for preventing and treating pressure ulcers. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2017.