Prehrana kod dekubitusa: nutritivna potpora u prevenciji i liječenju rana od pritiska

Uvod

Dekubitus, odnosno ozljeda uzrokovana pritiskom, ne nastaje samo zbog mehaničkog opterećenja kože i potkožnog tkiva. Iako su tlak, smične sile, trenje, nepokretnost i poremećena perfuzija ključni čimbenici, sposobnost tkiva da podnese opterećenje i da se nakon oštećenja oporavi uvelike ovisi o nutritivnom stanju bolesnika.

Koža, potkožno tkivo, fascije i mišići metabolički su aktivne strukture. Za očuvanje integriteta kože, imunološku obranu, sintezu kolagena, angiogenezu, kontrakciju rane, epitelizaciju i obranu od infekcije potrebni su energija, bjelančevine, aminokiseline, vitamini, minerali, elementi u tragovima i dostatna hidracija. Kada bolesnik nema odgovarajući unos ili iskorištenje hranjivih tvari, povećava se rizik za nastanak dekubitusa, ali i za sporije cijeljenje već postojeće rane.

Međunarodne smjernice NPIAP/EPUAP/PPPIA u poglavlju Nutrition in Pressure Injury Prevention and Treatment naglašavaju jasnu povezanost nutritivnog statusa i ozljeda uzrokovanih pritiskom. Osobe s dekubitusom ili u riziku za nastanak dekubitusa često su pothranjene ili u riziku od pothranjenosti, a pothranjenost se navodi kao prepoznat čimbenik rizika za razvoj i težinu ozljeda uzrokovanih pritiskom. Smjernice također ističu da se pothranjenost može javiti u osoba različite tjelesne mase, pa normalna ili povećana tjelesna težina ne isključuje nutritivni rizik.

Pothranjenost i dekubitus: zašto je nutritivni status presudan?

Pothranjenost nije samo niska tjelesna masa. U kliničkom smislu riječ je o stanju u kojem manjak, višak ili neravnoteža energije, bjelančevina i drugih nutrijenata dovodi do mjerljivih nepovoljnih učinaka na tkiva, tjelesnu strukturu, funkciju i kliničke ishode. U bolesnika s kroničnim ranama pothranjenost može biti posljedica smanjenog unosa hrane, smanjenog apetita, boli, mučnine, depresije, disfagije, kognitivnog oštećenja, socijalne izolacije, siromaštva, upalne bolesti, infekcije, maligniteta, kataboličkog stanja ili povećanih metaboličkih potreba.

Kod bolesnika s dekubitusom nutritivni problem ima dvostruku važnost. S jedne strane, pothranjenost smanjuje toleranciju kože i mekih tkiva na tlak i smične sile. S druge strane, već nastala rana povećava potrebe organizma za energijom, bjelančevinama i mikronutrijentima. To osobito vrijedi kod većih rana, rana s obilnim eksudatom, infekcije, povišene temperature, sistemske upale i produljene nepokretnosti.

Zbog toga se prehrana ne smije promatrati kao dodatni ili sporedni element skrbi. Nutritivna procjena i nutritivna potpora moraju biti sastavni dio prevencije i liječenja dekubitusa, jednako kao rasterećenje, promjena položaja, potporne površine, njega kože, kontrola vlage i suvremeno lokalno liječenje rane.

Nutritivni probir: prvi korak u prepoznavanju rizika

Smjernice preporučuju nutritivni probir kod osoba koje su u riziku za nastanak ozljede uzrokovane pritiskom. Nutritivni probir treba provesti pri prijemu u zdravstvenu ili skrbničku ustanovu te ga ponoviti nakon svake značajne promjene kliničkog stanja. Kod odraslih osoba probir može provesti educirani član zdravstvenog tima, uz uporabu jednostavnog, valjanog i pouzdanog alata primjerenog populaciji, kliničkom okruženju i okolnostima bolesnika.

U praksi nutritivni probir treba odgovoriti na nekoliko osnovnih pitanja: je li bolesnik nenamjerno smršavio, jede li manje nego inače, ima li smanjen apetit, otežano žvakanje ili gutanje, je li prisutna akutna bolest, upala, infekcija ili kataboličko stanje te postoje li socijalne ili funkcionalne zapreke za odgovarajući unos hrane i tekućine.

Važno je naglasiti da osoba s već postojećim dekubitusom uvijek zahtijeva cjelovitiju nutritivnu procjenu. Razlog je jednostavan: rana povećava potrebe za hranjivim tvarima, a nutritivni manjak izravno može otežati cijeljenje. Smjernice navode da osobe s postojećom ozljedom uzrokovanom pritiskom imaju povećane nutritivne potrebe za potporu cijeljenju i zato zahtijevaju sveobuhvatnu nutritivnu procjenu.

Sveobuhvatna nutritivna procjena

Ako nutritivni probir pokaže rizik od pothranjenosti, potrebno je provesti sveobuhvatnu nutritivnu procjenu. Ona bi trebala biti u nadležnosti kliničkog nutricionista, dijetetičara ili educiranog člana interdisciplinarnog nutritivnog tima, ovisno o organizaciji zdravstvenog sustava i dostupnosti stručnjaka.

Cjelovita nutritivna procjena uključuje povijest prehrane, procjenu stvarnog unosa hrane i tekućine, promjene tjelesne mase, antropometrijske mjere, kliničko stanje, kognitivni i funkcionalni status, mogućnost samostalnog hranjenja, sposobnost žvakanja i gutanja, znakove gubitka mišićne mase, edeme, hidraciju, moguće mikronutritivne deficite te osobne, kulturne, etničke i vjerske prehrambene navike. Smjernice također navode da serumski albumin i prealbumin mogu imati prognostičku vrijednost, ali se ne smiju koristiti kao pouzdani izolirani pokazatelji nutritivnog statusa jer na njih utječu upala, bubrežna funkcija, hidracija i drugi čimbenici.

Ova je preporuka iznimno važna u kliničkoj praksi. Niska vrijednost albumina često se pogrešno tumači kao izravni dokaz pothranjenosti, iako u bolesnika s infekcijom, upalom, kroničnom bolešću ili edemima albumin ponajprije odražava težinu bolesti i upalni odgovor. Stoga se nutritivna odluka ne smije temeljiti samo na laboratorijskom nalazu, nego na ukupnoj kliničkoj slici.

Individualni nutritivni plan

Nutritivna procjena mora završiti konkretnim planom. Nije dovoljno napisati da je bolesnik „u nutritivnom riziku”. Potrebno je definirati prehrambene ciljeve, način postizanja tih ciljeva, očekivani unos energije, bjelančevina i tekućine, potrebu za oralnim nutritivnim pripravcima, način praćenja, kriterije za prilagodbu plana i odgovorne članove tima.

Plan mora biti individualiziran. Treba uzeti u obzir dijagnoze, bubrežnu i srčanu funkciju, šećernu bolest, disfagiju, gastrointestinalne simptome, lijekove, razinu svijesti, samostalnost, bolesnikove želje, kulturne i vjerske prehrambene navike, socijalne okolnosti i ciljeve skrbi. Smjernice ističu da nutritivni plan treba biti razvijen u suradnji s bolesnikom i neformalnim njegovateljima te usklađen s ciljevima skrbi, prioritetima, osobnim preferencijama i prehrambenom praksom.

Kod kućnog liječenja i dugotrajne skrbi posebnu važnost ima izvedivost plana. Najbolji nutritivni plan nema vrijednost ako ga bolesnik ili obitelj ne mogu provesti zbog cijene, dostupnosti hrane, nedostatka pomoći pri hranjenju, disfagije, demencije ili neželjenih gastrointestinalnih učinaka.

Uravnotežena prehrana i nutritivno vrijedne namirnice

Za većinu bolesnika temelj nutritivne potpore ostaje oralna prehrana. Smjernice preporučuju da osobe s dekubitusom ili u riziku za dekubitus konzumiraju uravnoteženu prehranu koja uključuje nutritivno vrijedne namirnice i odgovarajuću hidraciju.

U praksi to znači prehranu koja osigurava dovoljno energije, kvalitetnih bjelančevina, povrća, voća, cjelovitih žitarica, zdravih masnoća, tekućine i mikronutrijenata. Kod bolesnika sa smanjenim apetitom često je korisno uvesti manje, češće obroke. Kod bolesnika koji teško pojedu veći volumen hrane prednost imaju energetski i proteinski gušće namirnice. Kod funkcionalnih ili kognitivnih teškoća potrebno je osigurati pomoć pri hranjenju, mirno okruženje, pravilan položaj tijela i dovoljno vremena za obrok.

Prehrambena ograničenja treba preispitati ako dovode do smanjenog unosa hrane i tekućine. Primjerice, stroga dijeta koja je teorijski opravdana, ali u stvarnosti dovodi do odbijanja hrane i gubitka tjelesne mase, može biti štetna za bolesnika s kroničnom ranom. Promjene dijetnih ograničenja treba provoditi u dogovoru s liječnikom i nutricionistom, osobito kod šećerne bolesti, bubrežnog zatajenja, srčanog zatajenja ili drugih stanja koja zahtijevaju posebno praćenje.

Hidracija: često podcijenjen dio cijeljenja rane

Voda je nužna za prijenos hranjivih tvari, regulaciju temperature, eliminaciju otpadnih tvari, perfuziju tkiva i održavanje funkcije stanica. Dehidracija može smanjiti tkivnu perfuziju, pogoršati opće stanje, povećati rizik od delirija, opstipacije, infekcija mokraćnog sustava i smanjene tolerancije tkiva na tlak.

Smjernice navode da u zdravih osoba unos tekućine okvirno može biti oko 30 ml/kg tjelesne mase na dan ili 1 ml po kilokaloriji na dan. Međutim, potrebe se moraju individualno prilagoditi. Dodatna tekućina često je potrebna kod povišene temperature, povraćanja, obilnog znojenja, proljeva, rana s obilnim eksudatom, visokog proteinskog unosa te kod primjene zračnih potpornih površina koje mogu povećati neprimjetni gubitak tekućine. S druge strane, kod srčanog ili bubrežnog zatajenja unos tekućine može biti ograničen i zahtijeva liječnički nadzor.

Praćenje hidracije treba uključivati kliničke znakove i laboratorijske pokazatelje kada su potrebni: žeđ, suhoću sluznica, turgor kože, diurezu, vitalne znakove, natrij, osmolalnost, kreatinin i ureju. Kod osoba srednje i tamnije pigmentirane kože suhoća kože ne smije se sama po sebi tumačiti kao dokaz dehidracije, jer može biti povezana i sa strukturom rožnatog sloja i sklonošću suhoći kože.

Proteini: ključni nutrijent u prevenciji i cijeljenju dekubitusa

Bjelančevine su temeljne za održavanje mišićne mase, imunološku funkciju, sintezu kolagena, stvaranje granulacijskog tkiva i epitelizaciju. Nedostatan unos proteina povezan je s gubitkom mišićne mase, slabijom pokretljivošću, većim rizikom od pada, smanjenom sposobnošću promjene položaja i slabijim cijeljenjem rane.

Smjernice predlažu proteinsku suplementaciju kod osoba u riziku za nastanak dekubitusa koje su pothranjene ili u riziku od pothranjenosti. Pri tome treba procijeniti ukupni energetski unos jer visok unos proteina bez dostatne energije neće dati očekivani učinak. Također je potrebno procijeniti bubrežnu funkciju i ponoviti procjenu kada se kliničko stanje promijeni.

Za starije osobe prehrambene smjernice koje se navode u dokumentu često upućuju na proteinski unos od približno 1,2 do 1,5 g/kg tjelesne mase na dan, dok se u kritično bolesnih osoba navode potrebe oko 1,2 do 2,0 g/kg stvarne tjelesne mase na dan, uz posebne prilagodbe kod pretilosti. Kod osoba s ozljedom kralježnične moždine treba uzeti u obzir promjene tjelesnog sastava i metabolizma koje utječu na nutritivne potrebe.

Kod odraslih osoba s već postojećim dekubitusom smjernice u implementacijskim napomenama za cijeljenje navode proteinski unos približno 1,2 do 1,6 g/kg stvarne tjelesne mase na dan, uz prilagodbu prema energetskim potrebama, kliničkom stanju i bubrežnoj funkciji. Ako je dostupna indirektna kalorimetrija, ona je poželjna za procjenu energetskih potreba; ako nije, mogu se koristiti prediktivne jednadžbe ili jednostavniji okvirni izračuni, primjerice 25 do 30 kcal/kg na dan, uz svijest da su ti izračuni manje precizni.

Oralni nutritivni pripravci: kada ih uvesti?

Oralni nutritivni pripravci nisu zamjena za normalnu prehranu, ali mogu biti vrlo korisni kada bolesnik uobičajenom prehranom ne može zadovoljiti svoje potrebe. Smjernice predlažu nutritivnu suplementaciju kod osoba u riziku za dekubitus koje su pothranjene ili u riziku od pothranjenosti, kada se nutritivne potrebe ne mogu zadovoljiti uobičajenim unosom hrane.

U kliničkoj praksi redoslijed intervencija treba biti razuman: najprije optimizirati oralni unos, obogatiti hranu, prilagoditi obroke, osigurati pomoć pri hranjenju i liječiti simptome koji ometaju unos hrane. Ako to nije dovoljno, uvode se oralni nutritivni pripravci, a tek zatim se u specifičnim okolnostima razmatra enteralna ili parenteralna prehrana.

Smjernice preporučuju konzultaciju s nutricionistom ili nutritivnim timom pri odabiru suplementacije. Pripravke je često bolje davati između obroka ili prema želji bolesnika, kako ne bi smanjili unos redovite hrane. Energetski gušći pripravci manjeg volumena, primjerice 1,5 do 2,4 kcal/ml, mogu poboljšati suradljivost jer bolesnik treba popiti manju količinu. Važni su okus, tekstura, temperatura, gustoća i raznolikost pripravka. Preporučuje se nastaviti suplementaciju najmanje četiri tjedna prije ponovne procjene nutritivnog plana.

Mikronutrijenti, vitamini i minerali

Vitamini i minerali važni su za imunološku funkciju, sintezu kolagena, antioksidativnu zaštitu i cijeljenje. Međutim, smjernice ne podržavaju neselektivnu primjenu vitamina i minerala kod svih bolesnika samo zato što su u riziku za dekubitus. Nadoknada ugljikohidratne energije i mikronutrijenata treba biti rezervirana za osobe s potvrđenom pothranjenošću ili poznatim deficitima, i to uz istodobno zadovoljavanje proteinskih potreba.

To je važna poruka za praksu. Nije stručno svakom bolesniku s dekubitusom automatski propisati „vitamine za ranu” bez procjene prehrane, laboratorijskih nalaza, kliničkog stanja i stvarnog rizika deficita. Mikronutritivna nadoknada ima najveći smisao kada postoji potvrđen ili vjerojatan manjak, povećana potreba, ograničen unos ili kliničko stanje koje to opravdava.

Pri procjeni mikronutrijenata treba uzeti u obzir i upalu. Smjernice navode da se pri evaluaciji mikronutrijenata razmotri C-reaktivni protein jer upalno stanje može utjecati na interpretaciju nalaza.

Enteralna prehrana: nije mjera za prevenciju dekubitusa sama po sebi

Jedna od najvažnijih preporuka odnosi se na hranjenje putem sonde. Smjernice snažno preporučuju protiv uvođenja hranjenja putem sonde isključivo s ciljem prevencije dekubitusa kod osoba koje su pothranjene ili u riziku od pothranjenosti i istodobno u riziku za ozljede uzrokovane pritiskom. Ova se preporuka ne odnosi na osobe koje već primaju enteralnu prehranu kao dio uobičajene skrbi, na kritično bolesne osobe niti na pedijatrijske i neonatalne bolesnike kod kojih je enteralna prehrana medicinski potrebna.

Drugim riječima, sonda se ne smije uvoditi samo zato da bi se „spriječio dekubitus”. Odluka o enteralnoj ili parenteralnoj prehrani mora biti individualna, multidisciplinarna i etički utemeljena. Treba razgovarati o koristima i rizicima, ciljevima liječenja, kvaliteti života, prognozi, bolesnikovim vrijednostima i željama obitelji kada bolesnik ne može samostalno odlučivati.

Smjernice dodatno naglašavaju da treba učiniti svaki razuman napor za održavanje i poticanje oralne prehrane. Ako oralni unos nije dovoljan, ne smije se automatski pretpostaviti da je hranjenje putem sonde nužno; odluka mora uslijediti nakon sveobuhvatne multidisciplinarne procjene ciljeva skrbi, koristi, rizika i preferencija bolesnika.

Ako se enteralna prehrana ipak primjenjuje zbog drugih medicinskih razloga, potrebno je svakodnevno pratiti toleranciju, gastrointestinalne simptome, isporuku propisanog volumena i rizik ozljeda povezanih s medicinskim uređajima, uključujući ozljede sluznice i kože uzrokovane sondom ili fiksacijskim materijalom.

Prehrana u liječenju već nastalog dekubitusa

Kod bolesnika s postojećim dekubitusom nutritivna potpora ima terapijsku ulogu. Smjernice predlažu dodatnu nutritivnu potporu koja sadržava energiju, bjelančevine i mikronutrijente kod odraslih osoba s dekubitusom radi poticanja cijeljenja. Dokazi upućuju na moguću korist u cijeljenju, ali sigurnost dokaza nije visoka, pa se intervencija mora individualizirati.

To znači da nutritivna suplementacija nije „čarobno rješenje”, ali je važna kada bolesnik ima povećane potrebe ili nedovoljan unos. Kod rane koja ne cijeli, nutritivni status treba uvijek ponovno procijeniti. Nema smisla mijenjati samo oblogu ako bolesnik ne unosi dovoljno energije, bjelančevina i tekućine, ako je u kataboličkom stanju ili ima neliječenu disfagiju, bol, mučninu ili depresiju.

Smjernice također predlažu pripravke koji sadržavaju bjelančevine, mikronutrijente, arginin i cink kod odraslih osoba s dekubitusom radi poticanja cijeljenja. Preporuka je uvjetna, a sigurnost dokaza vrlo niska, što znači da se takvi pripravci mogu razmotriti, ali se ne smiju primjenjivati nekritički i bez procjene bolesnika.

Arginin, cink i specifični nutritivni pripravci

Arginin je uvjetno esencijalna aminokiselina koja sudjeluje u sintezi dušikova oksida, imunološkom odgovoru i procesima cijeljenja. Cink je važan za proliferaciju stanica, sintezu proteina i funkciju imunološkog sustava. Vitamin C sudjeluje u sintezi kolagena i antioksidativnoj zaštiti. Ipak, klinička učinkovitost pojedinih sastojaka teško se može izdvojiti jer većina istraživanja ispituje kombinirane pripravke.

Zato smjernice naglašavaju da preporuke o pripravcima s proteinima, argininom, cinkom i mikronutrijentima ne dokazuju zasebni učinak svake pojedine komponente. U praksi treba procijeniti ukupne potrebe bolesnika, fazu cijeljenja rane, komorbiditete, bubrežnu funkciju, toleranciju pripravka, mogućnost redovite primjene i financijsku dostupnost.

Kod pripravaka koji sadržavaju više aktivnih nutritivnih komponenti treba pratiti gastrointestinalne nuspojave, osobito mučninu, proljev, opstipaciju, osjećaj punoće ili odbijanje pripravka. Ako bolesnik ne podnosi pripravak, nutritivni plan treba prilagoditi, a ne ga samo formalno „propisati”.

Kolagen: zašto nema jasne preporuke?

Na tržištu postoji sve veći broj pripravaka s kolagenom koji se promiču za cijeljenje rana. Međutim, smjernice ne daju preporuku za rutinsku suplementaciju kolagenom kod odraslih osoba s dekubitusom radi poticanja cijeljenja. Razlog je nedostatna sigurnost dokaza, ograničen broj ispitanika, odabrane istraživane populacije i nejasna klinička primjenjivost rezultata u širokoj populaciji bolesnika s dekubitusom.

To ne znači da je kolagen nužno neučinkovit, nego da trenutačni dokazi nisu dovoljni za jasnu preporuku. U stručnom pristupu prednost treba dati dokazano važnim mjerama: cjelovitoj nutritivnoj procjeni, dostatnom unosu energije i bjelančevina, hidraciji, liječenju infekcije i upale, rasterećenju, optimalnoj lokalnoj terapiji i kontroli komorbiditeta.

Posebne skupine bolesnika

Starije osobe često imaju smanjen apetit, sarkopeniju, disfagiju, kognitivne teškoće, polifarmaciju, depresiju, osamljenost i financijske prepreke za kvalitetnu prehranu. Kod njih nutritivna intervencija mora biti praktična, jednostavna i usmjerena na očuvanje funkcije, mišićne mase i kvalitete života.

Kritično bolesni bolesnici imaju promjenjive metaboličke potrebe, upalni odgovor, rizik refeeding sindroma, poremećaje glikemije i često ograničenu mogućnost oralnog unosa. Njihova nutritivna potpora treba slijediti specifične smjernice za intenzivno liječenje i biti dio šireg plana skrbi.

Djeca i novorođenčad zahtijevaju dobno prilagođenu procjenu. Smjernice preporučuju sveobuhvatnu nutritivnu procjenu kritično bolesne djece i novorođenčadi pri prijemu te najmanje jednom tjedno, uz mjerenje tjelesne mase, duljine ili visine, opsega glave u dojenčadi, primjenu krivulja rasta i korekciju za gestacijsku dob u prijevremeno rođene djece. Također treba uzeti u obzir edeme i promjene tjelesnih tekućina.

Osobe s ozljedom kralježnične moždine imaju promjene tjelesnog sastava, smanjenu mišićnu masu, promijenjen bazalni metabolizam i često dugotrajan rizik od dekubitusa. Njihove se nutritivne potrebe mogu mijenjati kroz različite faze bolesti i rehabilitacije, pa zahtijevaju individualiziranu procjenu.

Palijativna skrb i kraj života

U palijativnoj skrbi prehrana i hidracija moraju biti usklađene s ciljevima skrbi. Primarni cilj nije nužno zacjeljivanje rane pod svaku cijenu, nego udobnost, kontrola simptoma, dostojanstvo i kvaliteta života. Ako nutritivna potpora povećava udobnost i u skladu je s dogovorom bolesnika, obitelji i zdravstvenog tima, može biti primjerena. Ako prehrana ili hidracija izazivaju nelagodu, pogoršavaju simptome ili nisu u skladu s prognozom i ciljevima skrbi, ne bi trebale biti prioritet.

Smjernice također naglašavaju važnost dobre oralne njege, uključujući njegu usana radi sprječavanja pucanja. To je mali, ali klinički i humano važan detalj: i kada unos hrane više nije realan terapijski cilj, njega usne šupljine, vlaženje sluznica i olakšanje žeđi ostaju dio dostojanstvene skrbi.

Prehrana nije zamjena za lokalno liječenje rane

Nutritivna potpora može poboljšati uvjete cijeljenja, ali ne može zamijeniti temeljne mjere liječenja dekubitusa. Rana neće cijeliti ako je i dalje izložena pritisku, ako nema odgovarajućeg rasterećenja, ako je prisutna nekontrolirana infekcija, ako je rana neadekvatno debridirana, ako je vlaga kože nekontrolirana ili ako medicinski uređaji stvaraju dodatni pritisak.

Zato prehrana mora biti dio multidisciplinarnog plana. U idealnom pristupu sudjeluju liječnik, medicinska sestra specijalizirana za rane, nutricionist ili dijetetičar, fizioterapeut, radni terapeut, njegovatelj, bolesnik i obitelj. Nutritivni plan treba pratiti zajedno s planom previjanja, planom rasterećenja, procjenom boli, procjenom infekcije i procjenom funkcionalnog stanja.

Praktične kliničke poruke

Kod svakog bolesnika s rizikom za dekubitus treba provesti nutritivni probir. Kod svakog bolesnika s postojećim dekubitusom potrebna je cjelovita nutritivna procjena. Normalna tjelesna masa ne isključuje pothranjenost. Albumin se ne smije koristiti kao jedini pokazatelj nutritivnog statusa. Oralnu prehranu treba održavati i poticati kad god je moguće. Proteinski unos mora biti dovoljan, ali prilagođen ukupnoj energiji i bubrežnoj funkciji. Oralni nutritivni pripravci imaju mjesto kada uobičajena prehrana nije dovoljna. Hranjenje putem sonde ne treba uvoditi samo radi prevencije dekubitusa. Kod već nastalog dekubitusa mogu se razmotriti pripravci s energijom, proteinima i mikronutrijentima te pripravci s proteinima, argininom, cinkom i mikronutrijentima, ali uz individualnu procjenu. Rutinska suplementacija kolagenom zasad nema jasnu preporuku.

Zaključak

Prehrana je jedan od ključnih stupova prevencije i liječenja dekubitusa. Bez odgovarajuće energije, bjelančevina, mikronutrijenata i hidracije, koža i dublja tkiva imaju smanjenu otpornost na mehaničko opterećenje i slabiji potencijal cijeljenja. Međutim, nutritivna potpora mora biti stručna, individualizirana i klinički opravdana.

Najbolji rezultati postižu se kada se nutritivni probir provodi rano, kada se bolesnici u riziku pravodobno upućuju na cjelovitu nutritivnu procjenu, kada se oralna prehrana aktivno potiče, kada se suplementacija uvodi ciljano i kada se sve nutritivne mjere povezuju s rasterećenjem, njegom kože, suvremenim liječenjem rane i multidisciplinarnom skrbi.

Dekubitus nije samo lokalni problem kože. On je pokazatelj općeg stanja bolesnika, njegove pokretljivosti, perfuzije, upale, skrbi i nutritivnih rezervi. Zato liječenje rane mora uvijek uključivati i pitanje: ima li organizam dovoljno gradivnog materijala i energije da tu ranu zatvori?

Literatura:
National Pressure Injury Advisory Panel, European Pressure Ulcer Advisory Panel and Pan Pacific Pressure Injury Alliance. Nutrition in Pressure Injury Prevention and Treatment. In: Prevention and Treatment of Pressure Ulcers/Injuries: Clinical Practice Guideline. The International Guideline: Fourth Edition. Emily Haesler, ur. 2026.