Preventivna njega kože u prevenciji dekubitusa: stručni pristup očuvanju integriteta kože

 

Uvod

Preventivna njega kože jedan je od temeljnih elemenata suvremene prevencije dekubitusa, odnosno ozljeda uzrokovanih pritiskom. Iako se u svakodnevnoj praksi dekubitus često promatra ponajprije kao rana koja nastaje zbog dugotrajnog ležanja, klinička stvarnost znatno je složenija. Oštećenje kože i dubljih tkiva posljedica je djelovanja tlaka, smičnih sila, trenja, vlage, poremećene perfuzije, smanjene pokretljivosti, nutritivnog rizika i brojnih pridruženih bolesti.

Koža nije samo površinski omotač tijela. Ona je dinamičan organ, zaštitna barijera, regulator vlage i temperature, imunološki aktivno tkivo i važan pokazatelj općeg stanja bolesnika. Kada je koža suha, macerirana, upaljena, izložena urinu, stolici, znoju ili ponavljanom mehaničkom opterećenju, njezina otpornost na tlak i smične sile znatno se smanjuje. Upravo zato preventivna njega kože mora biti strukturirana, individualizirana i uključena u cjelovit plan prevencije dekubitusa.

Međunarodne smjernice NPIAP/EPUAP/PPPIA iz poglavlja Preventive Skin Care naglašavaju da je očuvanje zdravlja i integriteta kože temelj prevencije ozljeda uzrokovanih pritiskom. Strategije koje se pritom navode uključuju strukturirane režime njege kože, optimalnu prehranu, hidraciju, mobilizaciju te prevenciju i liječenje drugih kožnih stanja, uključujući intertriginozni dermatitis i dermatitis povezan s inkontinencijom.

Zašto je njega kože ključna u prevenciji dekubitusa?

Dekubitus najčešće nastaje na mjestima gdje se koštane izbočine nalaze blizu površine kože: u području sakruma, trtice, peta, sjednih kvrga, trohantera, laktova, zatiljka i gležnjeva. Međutim, sama prisutnost tlaka nije jedini problem. Koža koja je već oštećena vlagom, suhoćom, iritacijom ili upalom ima smanjenu sposobnost podnošenja mehaničkog opterećenja.

Preventivna njega kože ima nekoliko ciljeva. Prvi je očuvati epidermalnu barijeru. Drugi je smanjiti izloženost kože vlazi i iritansima. Treći je omogućiti rano prepoznavanje početnih promjena na koži i tkivu. Četvrti je smanjiti trenje i smične sile. Peti je pravodobno uvesti ciljane preventivne mjere kod bolesnika visokog rizika.

Redovita njega kože ujedno je prilika za sustavnu procjenu kože i tkiva. Tijekom svakog postupka njege moguće je uočiti crvenilo koje ne blijedi na pritisak, promjenu boje kože, lokalnu toplinu ili hladnoću, otvrdnuće, edem, bolnost, maceraciju, suho ljuštenje, fisure, mjehure ili početne znakove oštećenja kože. Smjernice posebno ističu da redovita njega kože omogućuje prepoznavanje područja rizika i prilagodbu ukupnog plana prevencije ozljeda uzrokovanih pritiskom.

Strukturirani režim njege kože

Preventivna njega kože ne smije se svesti na rutinsko pranje bolesnika ili povremeno nanošenje kreme. Ona mora biti dio strukturiranog režima koji uključuje procjenu, čišćenje, nježno sušenje, zaštitu od vlage, održavanje primjerene hidracije kože i dokumentiranje nalaza.

Smjernice navode da je dobra klinička praksa redovito procjenjivati kožu i provoditi strukturirani režim njege. Takav režim uključuje nježno čišćenje i sušenje kože, a prema potrebi i primjenu proizvoda za hidraciju, vlaženje, zaštitu od vlage ili ublažavanje simptoma suhoće, ljuštenja i svrbeža. Ciljana njega kože može povećati toleranciju kože na mehanički stres smanjenjem maceracije i upale.

U kliničkoj praksi strukturirani režim njege kože treba odgovoriti na nekoliko pitanja: koliko često treba pregledati kožu, čime je čistiti, treba li kožu dodatno hidrirati, postoji li izloženost urinu ili stolici, postoji li pojačano znojenje, je li prisutna suhoća ili maceracija, postoje li medicinski uređaji koji stvaraju pritisak i treba li uvesti dodatne preventivne intervencije.

Procjena kože: od glave do pete

Procjena kože mora biti sustavna. Preporučuje se pregled kože od glave do pete, uključujući područja koja se u praksi lako previde: vlasište, područje ispod kose, iza uha, pregibe, kožu ispod medicinskih uređaja, ispod elastičnih traka, područje peta, između prstiju, sakralnu regiju i perinealno područje.

Smjernice navode da kožu treba procjenjivati redovito, uključujući svaki put kada se provodi njega kože i kada se bolesnik premješta ili mijenja položaj. Svaku promjenu na koži potrebno je zabilježiti točnom terminologijom i anatomskom lokalizacijom kako bi se poboljšala komunikacija unutar interdisciplinarnog tima.

Posebnu pozornost treba posvetiti osobama tamnije pigmentirane kože. Kod njih početne promjene ne moraju biti vidljive kao klasično crvenilo. Umjesto toga mogu se očitovati kao lokalna promjena boje, topline, konzistencije tkiva, edem ili bolnost. Smjernice dodatno upozoravaju da tamnije pigmentirana koža može biti sklonija izrazitoj suhoći i da u takvim slučajevima može zahtijevati intenzivnije vlaženje, uz oprez da koža ne bude ni pretjerano suha ni pretjerano vlažna.

Nježno čišćenje i sušenje kože

Često pranje cijeloga tijela ne znači nužno bolju njegu kože. Naprotiv, pretjerano i prečesto čišćenje može narušiti zaštitnu kožnu barijeru, ukloniti lipide s površine kože i dovesti do suhoće, ljuštenja, svrbeža i smanjene otpornosti na mehaničko opterećenje.

Smjernice preporučuju individualizirani režim čišćenja kože. Dnevno rutinsko pranje cijelog tijela nije uvijek nužno, a učestalost čišćenja treba odrediti prema nalazu kože, izloženosti urinu, stolici, znoju, sekretima ili drugim izvorima vlage, komorbiditetima, lijekovima, dobi, klimatskim uvjetima, kulturnim navikama i preferencijama bolesnika. Pri pranju i sušenju kože treba koristiti samo lagan pritisak.

U praksi to znači da kožu ne treba trljati grubim ručnicima, spužvama ili agresivnim sredstvima. Sušenje se treba provoditi tapkanjem, osobito u područjima pregiba, ispod dojki, u preponama, između gluteusa, oko stoma, katetera ili drugih pomagala. Kod osoba s inkontinencijom kožu treba očistiti što prije nakon epizode inkontinencije, ali na način koji dodatno ne oštećuje epidermalnu barijeru.

pH kože i izbor proizvoda za čišćenje

Zdrava koža ima blago kiseli površinski pH, koji pridonosi očuvanju mikrobiološke ravnoteže i funkciji kožne barijere. Zbog toga proizvodi za čišćenje i proizvodi koji ostaju na koži ne bi smjeli biti agresivni, alkalni ni pretjerano isušujući.

Smjernice preporučuju odabir proizvoda za čišćenje i topikalnih proizvoda koji ostaju na koži s blago kiselim pH vrijednostima, približno 4,5 do 5,5, usklađenima s normalnim pH kože. Također se naglašava potreba primjene proizvoda prema uputama proizvođača i praćenja mogućih neželjenih reakcija, primjerice kontaktnog iritativnog dermatitisa.

Za kliničku praksu to znači da se ne preporučuje neselektivna uporaba sapuna, alkoholnih pripravaka, parfemiranih proizvoda ili preparata nejasnog sastava. Izbor proizvoda treba biti vođen stanjem kože: suha koža zahtijeva drukčiji pristup od macerirane kože, a koža izložena urinu i stolici zahtijeva posebnu zaštitu od vlage i iritansa.

Vlažnost kože: opasnost suhoće i maceracije

U prevenciji dekubitusa važno je postići ravnotežu. Koža ne smije biti pretjerano suha, ali ne smije biti ni trajno vlažna. Suha koža lakše puca, svrbi i postaje osjetljivija na trenje. Pretjerano vlažna koža macerira, gubi čvrstoću i postaje podložnija oštećenju pod djelovanjem tlaka, trenja i smičnih sila.

Smjernice preporučuju smanjenje izloženosti kože vodi te razmatranje primjene lipofilnih proizvoda koji ostaju na koži ako je koža izrazito suha. To ne znači da svaka osoba u riziku treba rutinsko mazanje kože „protiv dekubitusa”, nego da se proizvod bira prema kliničkom nalazu. Kod suhe kože cilj je obnova lipidnog sloja i smanjenje pucanja, dok je kod vlažne i macerirane kože cilj zaštita od vlage, smanjenje iritacije i uklanjanje izvora prekomjerne vlage.

Posebno je važno razumjeti da vlaženje kože i zaštita kože nisu isto. Emolijens ili ovlaživač može pomoći suhoj koži, ali neće nužno zaštititi kožu od urina, stolice ili znoja. Zaštitni barijerni proizvodi imaju drukčiju ulogu i trebaju se koristiti ciljano, osobito kada postoji rizik od oštećenja kože povezanog s vlagom.

Inkontinencija i dermatitis povezan s inkontinencijom

Inkontinencija urina i stolice jedan je od najvažnijih čimbenika oštećenja kože u nepokretnih i teško pokretnih osoba. Dugotrajna izloženost vlazi, enzimima iz stolice, promjenama pH vrijednosti i ponavljanom čišćenju dovodi do iritacije i upale kože. Takvo stanje naziva se dermatitis povezan s inkontinencijom.

Dermatitis povezan s inkontinencijom nije isto što i dekubitus, ali može povećati rizik za nastanak dekubitusa. Koža zahvaćena upalom i maceracijom ima smanjenu mehaničku otpornost, pa se oštećenje pod utjecajem tlaka i smičnih sila može razviti brže i teže cijeliti.

Smjernice preporučuju procjenu kože izložene urinu ili stolici na znakove dermatitisa povezanog s inkontinencijom te suradnju s bolesnikom i multidisciplinarnim timom kako bi se izloženost kože urinu i/ili stolici uklonila ili smanjila u skladu s ciljevima skrbi. Također se preporučuje uporaba prikladnog proizvoda za kontinenciju, izbjegavanje okluzije kože nepropusnim vodootpornim proizvodima te promjena apsorpcijskih proizvoda što prije nakon epizode inkontinencije.

U praksi to znači da pelene, ulošci i podloge ne smiju biti samo „sredstvo za upijanje”, nego dio planirane skrbi. Nepravilno odabrani ili predugo ostavljeni apsorpcijski proizvodi povećavaju toplinu, vlagu i okluziju, a time i rizik od maceracije, dermatitisa i dekubitusa.

Preventivne obloge: kada imaju mjesto u prevenciji?

Preventivne obloge namijenjene su primjeni na intaktnu kožu kod osoba visokog rizika. Njihova je uloga smanjiti trajnu izloženost kože i mekih tkiva mehaničkim silama koje dovode do deformacije stanica i njihova oštećenja. U novijim istraživanjima najviše se proučavaju višeslojne meke silikonske pjenaste obloge.

Smjernice predlažu uporabu višeslojnih mekih silikonskih pjenastih obloga na sakrumu i petama kod osoba procijenjenih kao visokorizične za nastanak ozljeda uzrokovanih pritiskom, kada to resursi dopuštaju. Preporuka je uvjetna, uz vrlo nisku sigurnost dokaza.

Važno je naglasiti da preventivna obloga nije zamjena za promjenu položaja, rasterećenje, antidekubitalnu podlogu, kontrolu vlage, nutritivnu potporu i redovitu procjenu kože. Smjernice jasno navode da se višeslojna meka silikonska pjenasta obloga treba koristiti zajedno s drugim preventivnim mjerama, uključujući premještanje bolesnika i odgovarajuće potporne površine. Kožu ispod obloge treba procjenjivati najmanje jednom dnevno, a oblogu zamijeniti ako je pomaknuta, olabavljena, pretjerano vlažna, onečišćena ili ako je onečišćena koža ispod nje.

Kako pravilno koristiti preventivne obloge?

Odabir preventivne obloge mora biti individualiziran. Treba procijeniti rizik bolesnika, moguću korist, veličinu i oblik obloge, mogućnost zadržavanja obloge na mjestu, utjecaj na vlagu i temperaturu kože, koeficijent trenja na sučelju kože i obloge, bolesnikovu udobnost, alergije, dostupnost i troškovnu opravdanost.

U svakodnevnoj praksi treba izbjegavati nekoliko pogrešaka. Prva je postavljanje obloge bez procjene kože ispod nje. Druga je ostavljanje obloge predugo, osobito kada je onečišćena ili vlažna. Treća je „slaganje” više obloga jedne na drugu, osobito ispod medicinskog uređaja. Četvrta je grubo uklanjanje obloge, čime se može izazvati epidermalno oštećenje ili skin tear, odnosno razdor kože.

Kod osoba s inkontinencijom treba posebno odvagnuti korist, rizik i troškovnu opravdanost preventivne obloge, osobito kod čestih tekućih stolica. U takvim okolnostima postoji veći rizik onečišćenja obloge, iritacije kože i oštećenja kože povezanog s vlagom, pa su potrebne češće procjene kože i tkiva.

Kod osoba s ozljedom kralježnične moždine ili smanjenim osjetom preventivne obloge treba koristiti oprezno. Zbog smanjenog osjeta bolesnik možda neće uočiti da se rub obloge odlijepio, zarolao ili stvorio dodatni pritisak. Zato se integritet obloge mora redovito provjeravati, osobito nakon transfera.

Tkanine s niskim koeficijentom trenja

Trenje i smične sile imaju važnu ulogu u nastanku ozljeda kože i dubljih tkiva. Osobe koje se ne mogu samostalno premjestiti u krevetu izložene su ponavljanom klizanju, povlačenju i trenju između kože, posteljine, pidžame, podloge i pomagala.

Tkanine s niskim koeficijentom trenja razvijene su kako bi smanjile mehaničko opterećenje kože. One mogu biti dio posteljine, plahti, navlaka, odjeće ili posebnih pomagala. Smjernice predlažu razmatranje uporabe tkanina s niskim koeficijentom trenja kod osoba u riziku za ozljede uzrokovane pritiskom koje se ne mogu samostalno namjestiti ili premjestiti.

Analiza dokaza u smjernicama pokazala je nižu stopu ozljeda uzrokovanih pritiskom pri uporabi tkanina s niskim trenjem u usporedbi s pamučnim mješavinama, ali je sigurnost dokaza vrlo niska. Uporabu takvih tkanina treba pratiti procjenom sigurnosti, osobito kod osoba koje postaju pokretnije, jer pomagala s niskim trenjem mogu utjecati na stabilnost, mobilnost u krevetu i rizik od pada.

Ako se uvode tkanine s niskim koeficijentom trenja, potrebno je educirati zdravstvene djelatnike, bolesnike i neformalne njegovatelje, poštovati upute proizvođača za pranje i održavanje te prilagoditi logistiku ustanove, uključujući nabavu, označavanje i praćenje takve posteljine.

Topikalni pripravci koji ostaju na koži: oprez s rutinskom uporabom

U praksi se često postavlja pitanje mogu li se dekubitusi spriječiti redovitim nanošenjem krema, ulja, masti ili drugih preparata. Odgovor zahtijeva oprez i preciznu terminologiju.

Smjernice razlikuju opravdanu uporabu proizvoda za njegu kože prema kliničkoj indikaciji, primjerice kod suhe kože ili oštećenja povezanog s vlagom, od rutinske uporabe topikalnih proizvoda isključivo radi prevencije ozljeda uzrokovanih pritiskom. Za rutinsku uporabu proizvoda koji se nakon nanošenja ostavljaju na koži s ciljem prevencije dekubitusa smjernice ne daju preporuku. Razlog je vrlo niska sigurnost dokaza, velika heterogenost proizvoda, nejasni mehanizmi djelovanja i nedovoljna usporedivost istraživanja.

To ne znači da se koža ne smije vlažiti ili štititi kada za to postoji indikacija. Naprotiv, suha koža treba odgovarajuću hidraciju, a koža izložena vlazi i iritansima treba zaštitu. No nije stručno preporučiti „univerzalnu kremu protiv dekubitusa” za sve bolesnike u riziku. Takav pristup može stvoriti lažan osjećaj sigurnosti i odvratiti pozornost od ključnih mjera: rasterećenja, promjene položaja, odgovarajuće potporne površine, kontrole vlage, nutritivne potpore i redovite procjene kože.

Ako se topikalni pripravak koristi, kožu ne treba snažno masirati ni grubo utrljavati. Smjernice izričito navode da treba izbjegavati snažno masiranje ili trljanje kože pri nanošenju proizvoda koji ostaju na koži. Kod starijih, pothranjenih, edematoznih ili kortikosteroidima liječenih bolesnika koža je osobito krhka, pa agresivna masaža može izazvati dodatno oštećenje.

Mikroklima kože: vlaga i toplina na sučelju kože i podloge

Mikroklima kože odnosi se na uvjete neposredno između kože i površine na kojoj bolesnik leži ili sjedi. Povećana vlaga i toplina mogu smanjiti otpornost kože, povećati trenje i potaknuti maceraciju. Taj problem osobito dolazi do izražaja kod bolesnika s pojačanim znojenjem, vrućicom, inkontinencijom, dugotrajnim ležanjem, prekomjernom tjelesnom masom ili smanjenom sposobnošću samostalnog mijenjanja položaja.

Smjernice u okviru njege kože navode da se kod osoba s rizikom od prekomjerne opće tjelesne vlage, primjerice zbog znojenja, može razmotriti madrac s mogućnostima upravljanja mikroklimom, kao što je reaktivna potporna površina s niskim gubitkom zraka. U širim preporukama za potporne površine navodi se da se reaktivna potporna površina s niskim gubitkom zraka može koristiti kod osoba u riziku, osobito kada vlaga i toplina na sučelju kože i podloge pridonose riziku.

U praksi je važno redovito provjeravati je li koža bolesnika vlažna, je li posteljina mokra, postoji li znojenje, jesu li pelene ili podlošci predugo nepromijenjeni i zadržava li odjeća vlagu. Mikroklima se ne rješava samo madracem, nego kombinacijom odgovarajuće posteljine, kontrole inkontinencije, regulacije sobne temperature, hidracije, liječenja vrućice, odabira odjeće i redovitog premještanja.

Vlasište, kosa i zatiljne ozljede

Zatiljak je rizično područje osobito kod djece, kritično bolesnih osoba, osoba koje dugo leže na leđima i bolesnika s imobilizacijom ili medicinskim uređajima. Smjernice naglašavaju da cjelovita procjena kože uključuje i vlasište te područje ispod kose. Kod osoba s kovrčavom, teksturiranom ili gusto spletenom kosom mogu biti potrebni širokozubi češljevi i hidratantni ili lubrikantni proizvodi kako bi se omogućio pregled kože ispod kose.

Također se preporučuje uklanjanje pletenica, ukrasa za kosu i ekstenzija kada one mogu stvarati lokalni pritisak i povećati rizik od zatiljnih ozljeda uzrokovanih pritiskom. Kada uklanjanje nije moguće zbog kulturnih razloga ili osobnih preferencija, treba razmotriti dodatno rasterećenje područja.

Ova preporuka pokazuje koliko je važan individualizirani pristup. Preventivna njega kože ne odnosi se samo na sakrum i pete. Svako područje kože koje je izloženo trajnom pritisku, trenju ili nemogućnosti pregleda može postati mjesto nastanka ozljede.

Njega kože mora biti dio šireg plana prevencije

Preventivna njega kože ne može biti izolirana intervencija. Ako bolesnik leži na neodgovarajućoj podlozi, ne mijenja položaj, ima nekontroliranu inkontinenciju, pothranjen je ili je izložen pritisku medicinskog uređaja, sama njega kože neće biti dovoljna.

U širim preporukama za prevenciju ozljeda uzrokovanih pritiskom naglašava se da procjena rizika treba biti rana, strukturirana i ponavljana, da se mora razviti plan prevencije temeljen na riziku te da klinička prosudba i dokumentiranje imaju ključnu ulogu.

Zato preventivna njega kože mora biti povezana s promjenom položaja, rasterećenjem peta, uporabom potpornih površina za preraspodjelu tlaka, nutritivnom procjenom, hidracijom, mobilizacijom, kontrolom boli, prevencijom ozljeda od medicinskih uređaja i edukacijom bolesnika ili obitelji.

Dokumentacija i komunikacija u timu

Svaka promjena na koži treba biti dokumentirana jasno, stručno i ponovljivo. Nije dovoljno napisati „koža uredna” ili „crvenilo”. Potrebno je navesti lokalizaciju, veličinu, boju, toplinu, bolnost, integritet epidermisa, prisutnost maceracije, ekskorijacije, fisura, edema, mjehura, iscjetka ili znakova infekcije.

Točna terminologija omogućuje bolju komunikaciju između medicinskih sestara, liječnika, fizioterapeuta, nutricionista, njegovatelja i obitelji. Također omogućuje praćenje napretka, procjenu učinkovitosti preventivnih mjera i pravodobnu promjenu plana skrbi.

Smjernice posebno navode da kožne lezije treba pratiti i dokumentirati preciznom terminologijom i anatomskom lokalizacijom radi bolje interdisciplinarne komunikacije i donošenja dijagnostičkih odluka.

Edukacija bolesnika i njegovatelja

Kod osoba koje se liječe kod kuće ili u dugotrajnoj skrbi, edukacija obitelji i njegovatelja jednako je važna kao i stručna intervencija. Potrebno je objasniti da se dekubitus ne sprječava samo kremom, oblogom ili madracem. Prevencija uključuje svakodnevno promatranje kože, redovito rasterećenje, održavanje kože čistom i suhom, pravilnu hidraciju kože kada je suha, brzu promjenu pomagala nakon inkontinencije i pravodobno javljanje stručnjaku.

Njegovatelje treba poučiti da obrate pozornost na crvenilo koje ne blijedi, tamniju ili ljubičastu promjenu boje kože, bolnost, toplinu, otvrdnuće, mjehur, ljuštenje, vlaženje kože, neugodan miris, iscjedak ili naglu promjenu izgleda kože. Kod osoba s oštećenim osjetom, demencijom, pospanošću ili neurološkim bolestima promjene mogu proći nezapaženo ako se koža ne pregledava planski.

Kada potražiti stručnu pomoć?

Stručnu pomoć treba potražiti čim se pojavi sumnja na početnu ozljedu kože ili tkiva. Osobito je važno reagirati ako se pojavi crvenilo koje ne nestaje nakon rasterećenja, promjena boje kože, lokalna bol, otvrdnuće, toplina ili hladnoća, mjehur, površinsko oštećenje kože, vlaženje, neugodan miris ili znakovi infekcije.

Rano savjetovanje sa stručnjakom za rane može spriječiti napredovanje početne promjene u otvorenu ranu. To je osobito važno kod starijih osoba, bolesnika sa šećernom bolešću, perifernom arterijskom bolešću, pothranjenošću, neurološkim oštećenjem, inkontinencijom, malignom bolešću ili dugotrajnom nepokretnošću.

Zaključak

Preventivna njega kože nije pomoćna mjera, nego temeljni dio prevencije dekubitusa. Ona uključuje redovitu procjenu kože, nježno čišćenje, pažljivo sušenje, održavanje primjerene vlažnosti kože, zaštitu od urina, stolice i znoja, pravilnu uporabu proizvoda za njegu, promišljenu primjenu preventivnih obloga i smanjenje trenja.

Najvažnija poruka suvremenih smjernica jest da njega kože mora biti strukturirana, individualizirana i povezana s ukupnim planom prevencije ozljeda uzrokovanih pritiskom. Ne postoji jedna krema, jedna obloga ili jedan madrac koji mogu zamijeniti kliničku procjenu, rasterećenje, promjenu položaja, kontrolu vlage i interdisciplinarnu skrb.

Učinkovita prevencija počinje ranije nego što se rana pojavi. Počinje svakim pažljivim pregledom kože, svakim pravilnim premještanjem bolesnika, svakom pravodobnom promjenom vlažnog pomagala, svakom stručnom procjenom rizika i svakom odlukom da se koža promatra kao vitalni pokazatelj sigurnosti bolesnika.

Literatura:
National Pressure Injury Advisory Panel, European Pressure Ulcer Advisory Panel and Pan Pacific Pressure Injury Alliance. Preventive Skin Care. In: Prevention and Treatment of Pressure Ulcers/Injuries: Clinical Practice Guideline. The International Guideline: Fourth Edition. Emily Haesler, ur. 2025.

Related Posts

Prevencija dekubitusa: suvremeni klinički pristup sprječavanju ozljeda uzrokovanih pritiskom

Prevencija dekubitusa: suvremeni klinički pristup sprječavanju ozljeda uzrokovanih pritiskom Dekubitus, odnosno ozljeda uzrokovana pritiskom, nije samo „rana od ležanja”. Riječ je o klinički važnoj ozljedi kože i/ili dubljih tkiva koja nastaje kao posljedica produljenog ili ponavljanog tlaka, često u kombinaciji sa smičnim silama, trenjem, poremećenom perfuzijom tkiva, vlagom i smanjenom sposobnošću bolesnika da samostalno promijeni […]

Prehrana kod dekubitusa: nutritivna potpora u prevenciji i liječenju rana od pritiska

Prehrana kod dekubitusa: nutritivna potpora u prevenciji i liječenju rana od pritiska Uvod Dekubitus, odnosno ozljeda uzrokovana pritiskom, ne nastaje samo zbog mehaničkog opterećenja kože i potkožnog tkiva. Iako su tlak, smične sile, trenje, nepokretnost i poremećena perfuzija ključni čimbenici, sposobnost tkiva da podnese opterećenje i da se nakon oštećenja oporavi uvelike ovisi o nutritivnom […]

DEBRICHEM®: suvremeni pristup kemijskom debridmanu rana koje teško cijele

DEBRICHEM®: suvremeni pristup kemijskom debridmanu rana koje teško cijele Rane koje dugo ne zacjeljuju nisu samo površinski problem kože. Kod dijabetičkog stopala, venskih ulkusa, dekubitusa i posttraumatskih rana često postoji složen problem u samom ležištu rane: devitalizirano tkivo, produljena upala, pojačan iscjedak i bakterijski biofilm. Biofilm je organizirana zajednica mikroorganizama zaštićena slojem izvanstaničnih polimernih tvari, […]